Stranica
8. poglavlje. Informacija – kaos ili kozmos
8. Poglavlje. Informacija – kaos ili kozmos
Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije
Ole Therkelsen
8.1 Kaos ili kozmos?
Kaotični i slučajni događaji u suprotnosti su s kozmičkim uvjetima, koji su karakteristika dobro uređenog i zakonima određenog svemira.
Darvinizam smatra mutacije i prirodnu selekciju pokretačkim silama evolucije. S obzirom na to da su mutacije slučajne promjene, iz toga proizlazi zaključak da je kaos motor koji pokreće evoluciju. Dakle, na kaos se gleda kao na osnovu spontanog stvaranja složenih organizama u prirodi.
U odnosu na to, teorija inteligentnog dizajna tvrdi da se kozmos mora nalaziti iza stvaranja živih bića. Ona ukazuje na inteligentni uzrok stvaranja složenih organizama.
Martinusova kozmologija tvrdi da se sve odvija u skladu sa zakonima i zbog toga je izraz kozmosa. Ako bilo što izgleda kaotičnim, to je samo zato što još nisu otkriveni prirodni zakoni koji se nalaze iza prividnog kaosa. Sve u prirodi, uključujući i stvaranje složenih organizama, nastaje na temelju kozmosa.
8.2 Koja je osnova kozmičke kemije?
Martinus uvodi pojam kozmičke kemije u poglavlju LB 2 pod naslovom «Zakon reakcija tvari». Kao kemičaru, meni se čini potpuno logičnim da svaka tvar reagira u skladu sa zakonitostima koje odgovaraju njenoj prirodi. Svaka je reakcija određena zakonitostima.
Kada zakonitosti tvari više ne bi vrijedile, mogli bismo slobodno kroz prozor baciti sve svoje kuharice i knjige o kemiji. Kemijska i elektronička industrija mogle bi se slobodno zatvoriti i prestati raditi. Sve u životu bilo bi kaotično i nepredvidivo. Hoće li danas papar u našoj hrani imati okus papra ili možda okus šećera ili soli? Hoće li solna kiselina danas biti kisela ili lužnata?
Sva fizička i kemijska istraživanja tijekom stoljeća predstavljaju potvrdu da se reakcije odvijaju u skladu sa zakonitostima. Osnovni je preduvjet za bilo kakvo bavljenje znanošću pretpostavka da su zakonite interakcije tvari stvarnost. Martinus nam kaže da u skladu sa zakonitostima ne reagiraju samo fizičke energije nego i mentalne energije kao što su instinkt, osjećaji, inteligencija, intuicija i pamćenje. Ova zakonita interakcija tvari predstavlja osnovu koja Martinusu omogućuje da kaže da njegova kozmička kemija, kao što je opisana u čitavoj LB 2 i LB 3, predstavlja znanost o sudbini (LB 2, 292).
8.3 Postoji li apsolutni kaos u prirodi?
Čime li se to bave sva svjetska učilišta i istraživački instituti? Oni dokazuju čitavi niz pojava koje se odvijaju u skladu sa zakonitostima. Oni znanstvenici koji vjeruju da je slučaj dio prirode opovrgnuti su tom ogromnom količinom dokazanih pravilnosti. Kemijska istraživanja potvrđuju zakon reakcija tvari. Pojave koje se odvijaju u skladu sa zakonitostima predstavljaju suprotnost kaosu. No, ti znanstvenici ipak inzistiraju na tome da nisu sve reakcije upravljane zakonitostima. Zbog toga što nije moguće predvidjeti koji će sljedeći atom ili molekula reagirati, oni dolaze do zaključka da se reakcije odvijaju slučajno.
Martinusove analize pokazuju da je svaki prividni kaos rezultat činjenice da se promatrač nalazi na udaljenom horizontu i da zbog toga ne može prepoznati zakonite pravilnosti u mikrokozmičkim reakcijama (Sahranjivanje, Poglavlje 18-29 i LB 3, 719-720).
Kada znanstvenik traži rješenje misterija života u mikrokozmosu proučavanjem atomske fizike ili u makrokozmosu proučavanjem astronomije, predmeti njegovog istraživanja počinju nestajati u maglici, bilo u elektronskom oblaku ili u zvjezdanoj maglici. U odnosu na to, izraze života mnogo je lakše pronaći u međukozmosu, na primjer u biljkama, životinjama i ljudima. Možemo vidjeti smisao različitih pojava u našem vlastitom međukozmosu, dok ne možemo vidjeti smisao pojava na udaljenom horizontu našeg opažanja, u mikrokozmosu atomske fizike ili u makrokozmosu astronomije. Materijalistički znanstvenici ne mogu prepoznati pojave koje se odvijaju u mikrokozmosu i makrokozmosu kao izraze životnih procesa.
Kada bi odozgo promatrali promet u velikom gradu, to bi izgledalo kao potpuni kaos. Bilo bi nemoguće predvidjeti kada će neki automobil krenuti lijevo ili desno. Međutim, na bliskom horizontu sva bi kretanja izgledala svrhovito. Gospodin Smith vozi se izravno s posla kući, gospodin Jones ide u posjet gospodinu Pattersonu, a gospodin Crowley ide na sastanak svojeg ornitološkog društva.
Za Martinusa činjenica da život postoji i funkcionira predstavlja potvrdu da je kaos u apsolutnom smislu potpuno nemoguć. Ništa u kozmičkoj strukturi života nije kaotično ili slučajno. Da postoji kaos, život ne bi mogao postojati ili funkcionirati. Kako bi struktura osjetila ili sposobnost doživljavanja mogla postojati ako bi bila podložna slučajnim promjenama? Ako bi u apsolutnom smislu postojao kaos, život ne bi bio moguć.
Martinus:
Martinus: «Kaos je zapravo plašt koji prekriva sve pri prvom susretu sa sposobnošću opažanja. Kada nešto vidimo ili smatramo «kaotičnim», to samo znači da se to nešto još uvijek nalazi u predvorju ili na vanjskoj periferiji našeg osjetilnog područja. Još uvijek je uvijeno u udaljenu maglicu. (…) A nedostatak uvida je istovjetan udaljenosti kada su u pitanju osjetila, što neizbježno dovodi do toga da sve izgleda «kaotičnim». Pojam «kaos» može samo u svim okolnostima ukazivati na udaljenost predmeta za dotična osjetila. Priroda je potpuno nesposobna stvoriti apsolutni «kaos». (…) U apsolutnom smislu, «kaos» jest i ostaje samo kozmički odnos perspektive i zbog toga je samo misaona pojava, zamišljena suprotnost stvarnosti koja svijetli oko nas kao činjenica» (LB 3, 719).
Martinus: Kaos je zamišljena suprotnost stvarnosti.
8.4 Mogu li istodobno postojati kaos i kozmos?
Kako to Martinus vidi, postoje samo dvije mogućnosti: ili je čitavi svemir 100 % slučajni kaos ili mora biti 100 % zakonima upravljani kozmos. Ako bi istodobno postojali kaos i kozmos, oni bi se morali nalaziti u dva odvojena svemira. Kaos i kozmos ne mogu istodobno postojati. Ne mogu istodobno postojati slučaj i zakonitosti!
Ako zamislimo da kozmička čestica koja reagira u skladu sa zakonitostima susretne kaotičnu česticu koja je podređena slučajnim procesima, bi li nastala reakcija bila slučajna ili upravljana zakonitostima? Ako bi rezultat bio slučajan, kaos bi se proširio čitavim svemirom na račun kozmosa. Ako bi, naprotiv, reakcija postala podređena zakonitostima, a time i predvidljiva, tada bi se kozmički uvjeti proširili svemirom na račun kaosa. Kaos i kozmos ne mogu istodobno postojati, oni mogu postojati samo u izoliranim sustavima.
Teorija inteligentnog dizajna može u određenoj mjeri prihvatiti slučajnost.
Mikroevolucija, tj. malene promjene unutar vrste, mogu se prihvatiti na temelju igre slučajnih faktora i borbe za preživljavanje. Glavni zagovornik inteligentnog dizajna, Michael Behe, može čak prihvatiti makroevoluciju, tj. evoluciju od jedne do druge vrste, sve dok se inteligentni uzrok pobrinuo da joj je prethodilo stvaranje složene stanice (6.8). Behe je dakle glasnogovornik pretpostavke da kaos i kozmos mogu postojati jedan pored drugog, no time on kompromitira dobro uređeno i svjesno stvaranje koje jedino može biti izraz kozmosa.
Martinusova kozmologija beskompromisno se drži gledišta da kaos i kozmos ne mogu istodobno postojati! Slučajnost i svjesno stvaranje ne mogu istodobno postojati! Mi postojimo ili u kaosu ili u kozmosu! Ili zakon uzroka i posljedica vrijedi, ili on ne vrijedi. Martinus zaključuje da mi živimo u kozmosu, jer proučavajući prirodu svjedočimo ogromnom uzorku zakonitosti i svrhovitosti. Svugdje u prirodi vidimo krajnje suptilnu logiku i genijalno stvaranje u obliku dobro funkcionirajućih organizama beskrajno raznolikih živih bića ( LB 2, 304-307).
Mišljenja se mogu razlikovati o tome jesu li slučajni događaji koje promatra kvantna mehanika i atomska fizika uistinu slučajni, tj. bez uzroka, ili oni jednostavno imaju nepoznati uzrok. Neki znanstvenici kažu da «materija pleše», kada pokušavaju opisati prividno slučajna kretanja u mikrosvijetu. Ali što su slučajni događaji? Kada se nešto naziva slučajnim, za to mogu postojati dva razloga:
-
To može biti slučajni događaj bez uzroka.
-
Taj slučajni događaj ima uzrok, koji je jednostavno nepoznat.
Martinusova kozmologija inzistira na tome da svaki događaj u kvantnoj mehanici i atomskoj fizici ima sasvim određeni uzrok. Martinusova kozmologija je teorija o kozmosu, o zakonima upravljanom svemiru u kojem ne postoje slučajni događaji. Sve što je stvoreno ima uzrok, iako ga ljudska osjetila ne mogu direktno vidjeti. Martinus nam kaže da zakon uzroka i posljedica, koji također predstavlja osnovu znanosti, svugdje jednako vrijedi, bez obzira na doseg ljudskih osjetila!
8.5 Ako stvari na bliskom području ne mogu stvoriti same sebe, kako bi to mogle stvari na dalekom području?
Bilo bi ludo tvrditi da su stvari na našem bliskom području, kao što je majica ili kuća, mogle stvoriti same sebe. Ali, nije li jednako ludo tvrditi da su udaljene stvari – u mikrokozmosu i makrokozmosu – stvorile same sebe? Jedini razlog zašto netko to može tvrditi je taj što se ljudska osjetila gube na udaljenom horizontu elektronskih oblaka ili zvjezdanih maglica.
Martinus: «S kojim se pravom može tvrditi da stvari na udaljenom području stvaraju same sebe, kada je jednako ludosti pretpostavljati tako nešto o stvarima na bliskom području? Jedina pretpostavka koja bi mogla opravdati takav pogled na stvari na udaljenom području mora biti da su stvari na tom području dijametralno suprotne onima na bliskom području, što znači tvrditi da su stvari na udaljenom području izraz stopostotnog slučaja, nedostatka plana i kaosa. Ali, s obzirom da takav pogled ne može postati činjenicom, jer život pokazuje upravo suprotno, naime da svime upravljaju zakonitosti i stoga se sve odvija prema planu, koji je kao što znamo suprotan kaosu, očigledno je da je jednako nelogično ili u sukobu sa normalnošću smatrati detalje udaljenog područja samostvorenima, kao što bi bilo ludo tvrditi da su detalji bliskog područja, kao što su odjeća, kuće, strojevi, itd., nastali ili da postoje neovisno o nekom živom biću» (LB 3, 693).
8.6 Kako mogu u materijalističkoj teoriji evolucije istodobno postojati slučajni događaji i zakonom upravljani događaji?
Mutacije i prirodna selekcija su dva stupa teorije evolucije. Prvi je izraz slučajnosti i kaosa, dok je drugi izraz zakonitosti i kozmosa. To nelogično spajanje slučajnosti i nužnosti čak se ne slaže ni s osnovama same znanosti, odnosno sa zakonom uzroka i posljedica, koji ukazuje na to da za svaku posljedicu i svaku pojavu postoji sasvim određeni uzrok.
Francuski biolog i dobitnik Nobelove nagrade Jacques Monod (1910-1976) izazvao je senzaciju svojom knjigom «Slučaj i nužnost» (Vintage 1971), gdje se slučaj odnosi na mutacije, a nužnostupućuje na zakon prirodne selekcije. On se zauzima za filozofiju da je evolucija rezultat i slučajnosti i zakonitosti, kako kaosa tako i kozmosa. On pretpostavlja da se obnavljanje odvija putem dijalektike između slučajnosti i nužnosti. Na prvom stupnju dolazi do određenog broja slučajnih događaja, a putem zakonitosti njihovo preživljavanje postaje nužnost. Tada dolazi do novih slučajnih događaja ili mutacija koje nužno moraju preživjeti, također putem prirodnih zakona, i tako dalje unedogled.
Monod piše da smo slučajno rođeni i da živimo kroz nužnost – bez smjera i smisla!
Martinusova kozmologija
Gledano iz perspektive Martinusove kozmologije, ovo spajanje kaosa i kozmosa, bezuzročnih i uzročno određenih pojava, potpuno je nelogično. Slučajni događaji i zakonitosti ne pripadaju istom svemiru. Kaos i kozmos ne mogu se ujediniti ili dijeliti isto postojanje.
Ako bi u svemiru postojali slučajni događaji, on jednostavno ne bi mogao postojati. Ništa ne bi moglo funkcionirati i bio bi nemoguć bilo kakav život ili opažanje.
8.7 Može li logično stvaranje prirode biti planirano i upravljano slučajnim događajima?
Biologija obično materijalnim terminima opisuje svijet prirodnih pojava. Ona se više bavi posljedicama nego uzrocima. Biolozi mogu promatrati anatomsku evoluciju i izvanjsku stranu života. Oni proučavanjem živih vrsta i fosila mogu detaljno opisati evoluciju fizičkih organizama. Oni mogu opisati različite funkcije koje obuhvaća anatomija, fiziologija i biokemija. Oni mogu opisati ponašanje i instinkte životinja. Isto tako mi možemo opisati i televizijske programe, vanjski oblik televizora i njegove funkcije, kao i njegov postupni razvoj tijekom desetljeća. No, takav opis njegovog vanjskog oblika, pojave i funkcija ništa ne govori o tome kako je televizor izumljen, oblikovan, razvijen i proizveden, a da ne spominjemo televizijske studije u kojima se programi proizvode i televizijske postaje s kojih se prenose putem elektromagnetskih valova.
Martinusova kozmologija
Martinus: «Nije li činjenica da u svemu što poduzimamo moramo koristiti najsuptilnije logično razmišljanje kako bi došli do odgovarajućeg logičnog ili savršenog rezultata? Zašto bi ta sposobnost logike bila potrebna za naše vlastito stvaranje ako je potpuno suvišna u stvaranju prirode? Kako ogromno mnoštvo slučajnosti u prirodi može rezultirati čudesnim, logičnim ili stoposto svrhovitim stvaranjem, kada naša vlastita upotreba slučajnosti neizbježno rezultira samo kaosom? Kako priroda može pokazivati takvu genijalnost u svojem stvaranju koju mi možemo postići samo pomoću genijalnog logičnog opažanja ili intelektualnosti? Da li bilo koji razumni znanstvenik ili istraživač uistinu vjeruje u to? Ne, jer svugdje prevladava uzvišena stvaralačka logika života» (LB 3, 682).
* * * * *
Što je Martinusova kozmologija u suštini?
Znanost je pokazala da su sve promjene u fizičkoj materiji podređene zakonima. Martinus pokazuje da također postoje zakoni za um ili za mišljenje. Poznavanje tih univerzalnih mentalnih zakona omogućit će zemaljskom čovječanstvu da zagospodari svojim mentalitetom i da tijekom vremena stvori kraljevstvo ljubavi i mira na Zemlji.
* * * *
Martinusova kozmologija
MARTINUSOVA KOZMOLOGIJA JE VJEČNO AKTUALNA. OVDJE JE ONA USPOSTAVILA DIJALOG SA DARVINOVOM TEORIJOM EVOLUCIJE I INTELIGENTNIM DIZAJNOM.
Darwin polazi od postupnu evoluciju na temelju prirodne selekcije; Inteligentni dizajn pokušava na čisto znanstveni način pokazati da iza čitavog stvaranja stoji vrhunska inteligencija. Uz te dvije teorije, Ole Therkelsen, javni govornik i bivši predavač kemije i biologije, predstavlja treći model koji objašnjava nastanak složenih organizama u prirodi, podrijetlo života i njegov sastav, naime Martinusovu kozmologiju.
Danski duhovni istraživač Martinus (1890-1981) vidio je svemir kao sveobuhvatno živo biće u kojem svi mi živimo i doživljavamo život kroz vječnu evoluciju. Kontrasti kao što su svjetlost i tama, ugodna i neugodna iskustva, dobro i zlo, prijeko su potrebni za neprekidno obnavljanje svijesti.
Martinusovo učenje uglavnom je bilo zanemareno u raspravama o stvaranju tijekom proteklih godina. Ono nudi zanimljiv pogled i brojne perspektive koje potvrđuju i korigiraju pojedine aspekte i darvinizma i teorije inteligentnog dizajna. Martinus zagovara evoluciju koja se temelji na svijesti i iskustvima samih živih bića i daje uvid u buduću evoluciju čovječanstva prema savršenstvu.
Knjiga odgovara na brojna pitanja o MARTINUSU, DARWINU I INTELIGENTNOM DIZAJNU i obraća se svima koji su zainteresirani za evoluciju, bilo iz znanstvene, duhovne ili religiozne perspektive. Ona se također može čitati kao uvod u Martinusovu kozmologiju.
Ole Therkelsen (rođen 1948)
Ole Therkelsen, inženjer kemije i biolog, piše iz perspektive diplomiranog kemičara (Tehničko sveučilište Danske) i biologa (Sveučilište u Kopenhagenu) kao i na temelju svoje cjeloživotne posvećenosti Martinusovoj kozmologiji. Od 1980. održao je više od 2.000 predavanja o kozmologiji u petnaest zemalja na šest različitih jezika. Brojna njegova predavanja mogu se poslušati na oletherkelsen.dk
* * * * * * *
AMAZON – Ole Therkelsen
Profil autora
www.amazon.com/author/ole.therkelsen
https://authorcentral.amazon.de/gp/profile
Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije
Objašnjenje naslovne strane
U skladu sa svojom vječnom slikom svijeta, Martinus (1890.–1981.) nacrtao je niz simbola u kojima koristi sedam boja vidljivog spektra kako bi opisao različite oblike energije u svemiru. Religiozno vjerovanje uglavnom se temelji na osjećajima, koje simbolizira žuta boja. Znanost se temelji na energiji inteligencije, koja je simbolizirana zelenom bojom, a Martinusova duhovna znanost temelji se na intuiciji, koja je simbolizirana plavom bojom.
Nakon stoljeća praznovjerja i vjerovanja, čovječanstvo je sada, zahvaljujući jasnoj svjetlosti inteligencije, stupilo u epohu znanosti i inteligencije. No sada se nalazimo na pragu nove epohe intuicije koja će se temeljiti na duhovnoj znanosti. Sve tri teme knjige simbolizirane su tim trima bojama: žutom, zelenom i plavom.
Znanost se temelji na inteligenciji ili procesu razmišljanja odozdo, dok se duhovna znanost temelji na intuiciji ili procesu razmišljanja odozgo, kako to izlaže Martinus.
Čovjek čiji su zreli osjećaji (žuta boja) i razvijena inteligencija (zelena boja) u ravnoteži počinje dobivati pristup intuiciji (plava boja).
Trokut u Martinusovu jeziku simbola predstavlja vječno živo biće.
Danski duhovni istraživač Martinus (1890-1981) vidio je svemir kao sveobuhvatno živo biće u kojem svi mi živimo i doživljavamo život kroz vječnu evoluciju. Kontrasti kao što su svjetlost i tama, ugodna i neugodna iskustva, dobro i zlo, prijeko su potrebni za neprekidno obnavljanje svijesti. Hrvatski.
Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn
Sadržaj
1. DIO
SVEMIR I SLIKA SVIJETA
- Poglavlje Martinus i slika svijeta
- Poglavlje Prirodna i duhovna znanost
- Poglavlje Trojna struktura svemira
- Poglavlje Svemir i živa bića
- Poglavlje Principi kozmičkog stvaranja
2. DIO
EVOLUCIJA I SVJESNO STVARANJE
- Poglavlje Darvinizam i inteligentni dizajn
- Poglavlje Fizički svijet – drvo znanja
- Poglavlje Informacija – kaos ili kozmos
- Poglavlje Evolucija kao izraz misli i svijesti
- Poglavlje Svijest kao proizvod slučaja
- Poglavlje Entropija i prikupljanje informacija
- Poglavlje Pamćenje i kartoteka života
- Poglavlje Vječno prikupljanje informacija
- Poglavlje Život unutar života, unutar života, unutar života …
- Poglavlje Organi koji su počeli kao strojevi
- Poglavlje Zamjena organizama
- Poglavlje Naslijeđe i okruženje. Jezgre talenata i ponavljanje
- Poglavlje Dizajn u evoluciji
- Poglavlje Dizajn u biokemiji
- Poglavlje Životni poriv i čežnja u evoluciji
- Poglavlje Unutarnji i vanjski faktori u evoluciji
3. DIO
DEFEKTIVNI GENI BOLEST I ZDRAVLJE
- Poglavlje Bolesti uzrokovane genetičkim faktorima
- Poglavlje Vegetarijanstvo, zdravlje i sudbina
- Poglavlje Misli, zdravlje i bolesti
- Poglavlje Cilj evolucije
Martinus i njegovo životno djelo
Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije
© Ole Therkelsen 2007
Ilustracije © Martinus Institut
SCIENTIA INTUITIVA – Izdavač
MARTINUS INSTITUT
www.amazon.com/author/martinus
Vječna slika svijeta
Martinus (1890-1981) opisao je u svojim knjigama – koje su sve zajedno poznate kao ”Treći zavjet” – logičnu, sveobuhvatnu sliku svijeta koja pokazuje da sva živa bića predstavljaju dio živog svemira i neprestano se razvijaju prema sve višim oblicima života. Veliki prevrati i krize našeg vremena ukazuju na propast svjetske kulture i na rođenje novog, humanog svjetskog društva.
Duhovna znanostU svojim analizama Martinus pokazuje kako se naša svijest, psiha i moral razvijaju putem reinkarnacije i karme u skladu s prirodnim zakonima, koji tijekom vremena dovode do toga da sva iskustva, kako ugodna tako i neugodna budu pojedincu od koristi. Sva Martinusova djela predstavljaju kozmologiju ili duhovnu znanost koja može čitatelju pružiti optimističan pogled na život i potaknuti ga na toleranciju i ljubav prema bližnjem. |
Izvorni danski naslov:
Martinus, Darwin og intelligent design – En ny evolutionsteori
Prvo izdanje, prvi tisak 2007. Ole Therkelsen
Sva prava zadržana
© Martinus Institut
S danskoga na engleski preveo: Richard Michell
S engleskoga na hrvatski preveo: Davorin Gruden
Uz najbolje želje,
Ole Therkelsen
OLE THERKELSEN BLOG
www.facebook.com/Martinus.Esperanto.Ole.Therkelsen
www.facebook.com/Martinus.English.Ole.Therkelsen