5. POGLAVLJE: Kozmički stvaralački principi

5. POGLAVLJE:

Kozmički stvaralački principi

5.1  Što je kozmički princip ? 

I teorija inteligentnog dizajna i darvinizam priznaju postojanje bezvremenih i općeprihvaćenih zakona prirode, ali obje teorije ipak pretpostavljaju da je život imao početak.
U odnosu na to Martinusova kozmologija smatra da i energija i život imaju vječno postojanje koje je nerazdvojno povezano sa vječno postojećim zakonima prirode ili kozmičkim principima koji prethode svemu što je stvoreno i postoji u vremenu.

Riječ princip dolazi od latinske riječi principium što znači početak ili izvor. Kada Martinus piše o vječnim principima života, on time podrazumijeva da je princip prvi i temeljni aspekt. Također se u filozofiji koristi pojam «a priori» kako bi se predstavilo nešto što se podrazumijeva. Kozmički princip je nešto vječno što prethodi svim privremenim ili stvorenim pojavama. Čak i početak poput Velikog praska ili Darwinovih mutacija i prirodne selekcije ne mogu prethoditi vječnom principu, niti to može početak koji se temelji na inteligentnom stvaranju, kao što se pretpostavlja u inteligentnom dizajnu.

Nešto privremeno ili stvoreno što je nastalo u određeno vrijeme ne može predstavljati prvu stvar ili početak. Svatko tko pokušava razumjeti Martinusove analize mora sve uvijek podijeliti na dvije kategorije, na vječno i stvoreno. Dakle, kozmički principi pripadaju vječnoj kategoriji u odnosu na privremenu ili stvorenu kategoriju unutar koje se mogu doživjeti pojave i detalji koji su rezultat želje, razmišljanja, planiranja, stvaranja ili čak slučajnih događaja. Martinus naglašava da život nikada ne može promijeniti svoj karakter i biti nešto drugo osim života. Život ne može umrijeti. Sve što je živo oduvijek je bilo živo i mora nastaviti biti živo kroz čitavu vječnost. To znači da «Jastvo» i sposobnost stvaranja i doživljavanja nikada ne mogu prestati postojati. No, doživljavanje u fizičkom svijetu odvija se pomoću organa koji su neka vrsta instrumenta koji ima ograničeno postojanje, poput svega ostalog u fizičkom svijetu.

Svijest je vječna pojava koja se ukratko može definirati kao sposobnost stvaranja i doživljavanja.  «Jastvo» sa svojom vječnom sviješću ima vječnu sposobnost korištenja energije ili materije u svojem ispoljavanju života. Kada se nešto doživi, energija ulazi u «Jastvo», a kada se nešto stvori, energija izlazi iz «Jastva», u oba slučaja u interakciji sa vanjskim svijetom. Martinus imenuje brojne stvaralačke principe koji su preduvjet za životne funkcije, tj. za živo biće da doživljava život , kao i da djeluje i manifestira se. Svi ti kozmički stvaralački principi zajedno čine vječnu snagu doživljavanja i stvaranja, X2, koju Martinus također domišljato opisuje riječima: element sudbine, tijelo vječnosti, nadsvijest i matična energija. Stvaralačka sposobnost, X2, predstavlja vječnu sposobnost bića da koristi materiju kao materijal za svoje ispoljavanje života.

Postoji samo jedan stvaralački princip X2, ali u svojim opisima Martinus bira različite razine detalja i govori o različitim varijantama tog principa. Najvažniji od tih stvaralačkih principa su: princip seksualnih polova, princip privlačenja i odbijanja, princip životnih jedinica, princip kontrasta, princip gladi i zasićenja, princip perspektive, princip kretanja, princip ciklusa, princip jezgara talenata, princip ponavljanja, princip reinkarnacije, roditeljski princip i princip spasenja svijeta. No, detaljniji opis X2 mogao bi dozvoliti dodavanje još nekoliko principa. Svaki od tih kozmičkih stvaralačkih principa potječe iz X2 ili je njegov dio.

5.2  Zašto se sve u evoluciji temelji na principu ciklusa?

Princip ciklusa nije bio stvoren, nije proizvod razmišljanja, planiranja ili slučajnih događaja. To je vječna pojava u vječnoj strukturi svemira. Martinus govori o zakonu kretanja u skladu sa kojim se sva kretanja kreću u ciklusima. Kada se Einsteinova teorija relativnosti primijeni u astronomiji, ona također pokazuje da se struktura svemira zasniva na krivuljama, a ne na pravim linijama (vidi 23.9-23.12 kasnije).

U naše zeleno i ekološko doba lako je razumjeti da ako život treba trajati čitavu vječnost, on se mora zasnivati na sveobuhvatnom principu ciklusa i recikliranja. Vječni život ne može se temeljiti na jednostranoj konzumaciji prirodnih bogatstava i na neprestanom gomilanju smeća. Tokom vječnog života niti jedna energija ili materija ne može biti odbačena i ne može se gomilati nakon što je samo jednom bila korištena. Ako bi bilo što u živom svemiru bilo odbačeno, dugoročna posljedica bi bio bankrot uslijed nedostatka prirodnih izvora. Upravo zbog toga se sve mora kretati u ciklusima.

Svaki ciklus ima dvije krajnje točke, poput dnevnih i godišnjih ciklusa sa njihovim danom i noći, ljetom i zimom, aktivnošću i odmorom, kulminacijom i latencijom. Simbol br.10 u LB 3 «Princip ciklusa» u potpunosti je posvećen detaljnom objašnjenju ove teme.

5.3  Da li je opažanje moguće bez principa kontrasta?

Princip kontrasta je vječni kozmički princip ili vječni zakon koji stoji iza svakog opažanja. On jednostavno znači da se svako opažanje i doživljavanje temelji na postojanju kontrasta.

Da bi se neki predmet mogao opaziti, on se mora razlikovati od svoje okoline. Ako on ne bi predstavljao kontrast drugim stvarima, on se ne bi mogao opaziti. Nešto se može doživjeti samo ako postoji njegova suprotnost, to se manje ili više mora razlikovati od svoje okoline. Dakle, princip kontrasta je preduvjet svakog doživljavanja (vidi VSS 3, 32.12, LB 3, 1007).

Kada ne bi bilo kontrasta, ne bi bilo ni svijesti. Kada bi svi bili jedno, bilo bi nemoguće svako doživljavanje života, a isto tako ne bi bilo ni života. Knjiga za čitanje ne može se napraviti od bijele tinte na bijelom papiru, niti se može naslikati neki pejzaž slikanjem bijelom bojom na bijelom platnu.

Slika krajolika ili poezija? – Možemo li vidjeti prekrasni krajolik oslikan samo bijelom bojom – ili da li je to mala priča, otisnuta bijelom tintom?

Figura 7: Pravokutnik, slika pejzaža ili poezija?

Preduvjet da bi se bilo što moglo doživjeti jest njegovo prethodno izlaganje njegovom kontrastu. Ne bismo znali cijeniti društvo ukoliko nismo upoznali samoću. Ne bismo mogli biti sretni ukoliko nekad nismo bili nesretni. Ne bismo znali što je toplina ukoliko nismo doživjeli hladnoću.

Princip koji se nalazi iza svakog opažanja i doživljavanja je postojanje kontrasta. Niti jedno iskustvo nije moguće bez razlika. Ako bi sve bilo jednako, plivali bismo u potpuno bezobličnoj magli sa potpunim mirovanjem i ništa ne bismo mogli doživjeti. Doživljavanje zahtijeva razlike u zvuku, boji, sastavu, temperaturi, kretanju, gustoći, itd.

Princip kontrasta je od neizmjerne koristi za živa bića, jer bez kontrasta ne bi bilo moguće bilo kakvo doživljavanje, a time niti bilo koji oblik života. Martinus nije izmislio princip kontrasta. To je vječna stvarnost, vječni princip koji prethodi svakom doživljavanju i mišljenju.

 

• Koja je osnova principa gladi i zasićenja?

Princip gladi i zasićenja ima svoj izvor u praželji, u vječno postojećoj želji za životom koja se može pronaći u svakom živom biću (LB 2, 529-534). To je «nešto što jest». Nema razloga za postojanje praželje, jer je to vječni organski dio vječnog živog bića. To je veza između X1 i X2 u vječnoj strukturi svijesti. Praželja nije usmjerena na neko određeno životno iskustvo, već na sveukupno doživljavanje života. Princip gladi i zasićenja nastaje iz praželje poput izdanka: on daje želji određeni smjer jer ona traži zadovoljenje svoje određene gladi. Pokretačka sila čitave evolucije jest težnja bića da zadovolji svoju glad, što je istovjetno težnji da se doživi užitak i izbjegne bol. Zadovoljavanje gladi se doživljava kao užitak i radost. Kada je u pitanju vječna evolucija možemo stoga reći: želja je ta koja sve pokreće! Budućnost se u skladu sa time doživljava kao svjetlost jer ona sadrži uživanje u ostvarenju svih normalnih želja, žudnji i težnji. Sve sa čime smo zasićeni nalazi se u prošlosti i doživljava se kao tama ili neugodnost.

Užitak je jesti omiljenu hranu, no kad bismo samo to morali jesti ujutro, u podne i navečer, tijekom čitave godine, naposljetku bismo osjetili gađenje i osjećali bismo golemu potrebu da jedemo nešto drugo. Ono što je nekad bila svjetlost, nakon zasićenja pretvorilo se u tamu. Zahvaljujući tom principu gladi i zasićenja, sva živa bića doživljavaju vječni život kao neprestano uzdizanje iz tame ka svjetlosti. Tajna koja se krije iza evolucije jest to da je živo biće poput magneta koji postupno privlači one energije koje ono doživljava kao ugodne i odbija one koje doživljava kao neugodne.

Ako smo zasićeni hladnoćom, težimo za toplinom, a kada smo zasićeni toplinom, težimo ka hladnoći. Koji je kontrast bolji? Odgovor je naravno vrlo individualan jer u potpunosti ovisi o stanju gladi i zasićenja jedinke. Oba kontrasta su jednako neophodna. Doživljavanje jednog kontrasta uvijek je uvjetovano doživljavanjem drugog. Ako smo zasićeni društvom, želimo biti sami, a kada smo zasićeni samoćom, želimo društvo. Moguće je postati zasićen sebičnim životom, a moguće je postati zasićen i nesebičnim životom. Biće se može zasititi životom u fizičkoj materiji. Biće se može zasititi i životom u duhovnoj ili zračećoj materiji – kao što je to bio slučaj sa Adamom i Evom u simboličnoj slici raja.

Martinus nam kaže da su bića u tom raju ili carstvu blaženstva željela obnoviti svoj život u fizičkom svijetu, koji je simboliziran slikom drveta znanja. Zmija nije bila zavodnik, već vodič ili spasitelj svijeta koji je ukazao na nove mogućnosti u doživljavanju života. U carstvu blaženstva Adam i Eva su bili zasićeni onime što je za njih postalo potpuno rutinsko doživljavanje raja, a jedina alternativa tome bila je konzumiranje plodova sa drveta znanja. Njima je mračni kontrast počeo toliko nedostajati da su postali zaslijepljeni svjetlošću. Mogli bismo reći da na kraju više ništa nisu mogli doživjeti jer su patili zbog stanja zaslijepljenosti koje je poznato istraživačima snijegom pokrivenih područja. Dakle, ako bi sveti Petar stajao na vratima raja i obećao vječni raj, to bi zapravo odgovaralo smrtnoj kazni, jer ukoliko bi tama u potpunosti nestala, biće bi na kraju postalo potpuno zaslijepljeno svjetlošću i ništa više ne bi moglo doživljavati.

5.5  Kako su nastali prvi obrisi vječne slike svijeta?

Martinusova kozmologija je logična i «matematička» slika svijeta koja počiva na nekoliko relativno jednostavnih principa. Možda bismo mogli dobiti osjećaj njenog «matematičkog» karaktera iz analize sveukupnosti, X1, koji predstavlja zbroj svih postojećih parova kontrasta. Dakle, može se pronaći simetričan odnos u svim analizama koje zajedno predstavljaju cjelinu. Mi već možemo vidjeti konture dinamične slike svijeta nakon što se upoznamo samo sa tri vječna principa: princip kontrasta, princip ciklusa i princip gladi i zasićenja.

1. Život se temelji na doživljavanju kontrasta
2. Život se odvija u ciklusima – od kojih svaki sadrži dva kontrasta
3. Zasićenje jednim kontrastom dovodi do gladi za njegovom suprotnošću

Ove tri točke predstavljaju pojednostavljeni model vječnog života koji pokreću glad i želja za naizmjeničnim iskustvima oba kontrasta u vječnoj evoluciji. Osnovni princip doživljavanja različitih kontrasta je isti, ali detalji mogu biti beskonačno različiti. Te vječne varijacije su osigurane činjenicom da vječni život ne ide u krug, već predstavlja spiralni ciklus, tako da nakon svakog ciklusa bića nadograđuju iskustva koja su već stekla, što podsjeća na kotrljanje velike snježne grude (vidi 3). Nakon svakog kruga, biće je steklo još jedan sloj rasta. Upravo zato se vječni život subjektivno doživljava kao proces vječnog rasta, neprestano uzdizanje od tame ka svjetlosti. Kada Martinus objašnjava princip ciklusa, on to čini tako da postaje potpuno očiglednim da se on temelji na tom spiralnom ciklusu (LB 3, 639-648).

Interesantno je da je danski nuklearni fizičar Niels Bohr (1885-1962) izabrao crno-bijeli simbol yina i yanga za svoj grb, koji sada visi u dvorcu Frederiksborg u Hillerodu, na temelju njegovog rada na principu komplementarnosti. Martinusovi simboli čitave slike svijeta također imaju gotovo matematički karakter, jer svaki kontrast, koji predstavlja 50 % cjeline, ima simetričan, dinamičan odnos sa svojom suprotnošću.

Jin i jang simboliziraju

dualizam života i princip kontrasta

 Figura broj 8 :  Yin i Yang  

5.6  Koji princip upravlja čitavom evolucijom ? 

Princip seksualnih polova je jedan od nadređenih principa kozmičkog stvaranja koji upravlja pulsom ili disanjem vječnog života. Vječni puls života temelji se na činjenici da se živo biće naizmjenično javlja  u jednopolnom i dvopolnom stanju. Pulsiranje seksualnih polova regulira promjenjivu privlačnost bića prema dva velika kontrasta spiralnog ciklusa, naime fizičkim i duhovnim svjetovima. Umjesto na zraku, disanje vječnog života zasniva se na udisanju i izdisanju svjetlosti ili materije. Dakle, vječni život predstavlja vječnu promjenu između života u fizičkom svijetu i duhovnom svijetu.

Martinus nam kaže da svako živo biće ima dva seksualna pola. Detaljnija obrada ovog principa polova, a naročito čovjekove sadašnje seksualne transformacije dana je u Livets bog (Knjiga života )  5 tom, gdje Martinus toj temi posvećuje ni manje ni više nego 350 stranica. U životinjskom carstvu jedan je pol latentan, tako da se bića javljaju kao polubića, nesavršena ili jednopolna bića, mužjaci i ženke, koji su sebični i imaju pristrani oblik ljubavi. Ostala carstva sastoje se od savršenih i dvopolnih bića koja predstavljaju treći spol koji ima organsku strukturu i preduvjete da može prakticirati nepristrani oblik ljubavi. Jednopolnost je anatomija rata. Dvopolnost je anatomija mira.

Postupna promjena između jednopolnosti i dvopolnosti predstavlja najviši regulirajući faktor iza kombinacija energija koje svako živo biće privlači ili odbija. Seksualni dualitet ili polni princip predstavlja najviši faktor iza čitave evolucije. Seksualna želja ili princip, koji je također poznat kao najviša vatra, kontrolirajuća je sila iza čitavog principa gladi i zasićenja, a također i regulirajući faktor evolucije, kojim upravlja stvaralačka funkcija ili X2, u svim evolucijskim spiralama.

Ako želimo ukratko i donekle površno prikazati transformaciju seksualnih polova od jednopolnog stanja ka dvopolnom stanju koju trenutno prolazi čovječanstvo, mogli bismo istaknuti da se razlika između muškaraca i žena sve više smanjuje. Muški pol se razvija kod žena, a ženski pol se razvija kod muškaraca. To je zbog toga, kaže Martinus, što se zemaljsko čovječanstvo nalazi u procesu razvoja ka trećem spolu, koji je dvopolan. Ukratko, ljudi prolaze kroz evolucijski proces koji vodi od pristrane jednopolnosti ka nepristranoj i univerzalno ljubećoj dvopolnoj prirodi. Često je teško dobiti empirijsku potvrdu Martinusovih analiza, ali područje čovjekove seksualne transformacije pruža vrlo dobre prilike za to.

Prema tome, Martinus nam kaže da se vječni kozmički principi, a ne slučaj ni mutacije, nalaze iza transformacije živog bića od jednopolne sebične životinje ka sveljubećem dvopolnom čovjeku poput Boga. Kozmički principi ili zakoni prirode upravljaju evolucijom na tom vrlo specifičnom putu ka savršenstvu.

Iako izgleda potpuno očiglednim da se prirodni zakoni moraju nalaziti iza evolucije, ideja o planu u prirodi se gledano iz znanstvene perspektive smatra duboko religioznom i neznanstvenom. Dok biolozi odbacuju mogućnost plana ili svrhe u evoluciji, može se pročitati, na primjer u psihološkoj ili medicinskoj literaturi, da funkcije stanica i organa pokazuju vrlo svrhovito ponašanje. Većina inteligentnih znanstvenika zadovoljna je svojim objašnjenjima i istraživanjima detalja odgovarajućih specifičnih područja, no kako njihova intuicija počinje rasti, neki od njih osjećaju potrebu prepoznavanja većih odnosa i sveukupnosti.

5.7  Koji je preduvjet vječnog doživljavanja života?

Prvi preduvjet doživljavanja života je, kao što smo već spomenuli, da postoji nešto što se može doživjeti, naime da postoji kontrast. Da bi moglo vječno doživljavati život, živo biće mora imati pristup ka oba kontrasta, svjetlu i tami, čitavu vječnost.

Dva seksualna pola su glavni organi u X2 koji u potpunosti reguliraju naizmjenično doživljavanje kontrasta svjetla i tame u ogromnom spiralnom ciklusu. Da bismo shvatili dimenzije jednog spiralnog ciklusa, moramo pregledati ogromni kozmički horizont u kojem se jednako manifestiraju svi glavni kozmički realiteti ili principi svijeta (LB 1, 34). U evolucijskoj spirali biće će doživjeti stupanj kulminacije i latencije svakog kontrasta, kao i sve prijelazne stupnjeve između njih. Svaki ciklus ima dvije krajnje točke, naime dvopolnost i jednopolnost, koji su poput ljeta i zime, dana i noći ili ljubavi i sebičnosti.

Sebičnost ima svoju kulminaciju u jednopolnosti životinjskog carstva, dok dvopolnost i univerzalna ljubav već počinju u carstvu čovjeka i kulminiraju u duhovnim svjetovima. Razlog zašto tama kulminira u fizičkom svijetu jest taj da sva bića sa fizičkim organizmom imaju u sebi urođen instinkt samoočuvanja zbog kojeg se ona bore za očuvanje svojeg postojanja, jer to je preduvjet za doživljavanje na fizičkoj razini. S obzirom da su prirodni izvori u fizičkom svijetu ograničeni, sva se fizička bića moraju boriti kako bi očuvala svoje organizme. Martinus kaže da je instinkt samoočuvanja izdanak praželje, koji je organski ugrađen u životinji u obliku automatski funkcionirajućeg instinkta. U toj borbi za preživljavanje vrijede ova pravila: svatko za sebe i  pravo jačega.  Biolozi vjeruju da borba za preživljavanje i prirodna selekcija imaju svoj uzrok u fizičkoj materiji, dok Martinus ukazuje na – nasuprot tome – vječno postojeći uzrok izvan fizičke materije – naime na praželju koja se ispoljava kao instinkt samoočuvanja.

Međutim, humanost se postupno počinje razvijati i prevladavati među zemaljskim čovječanstvom. To dovodi do uspostavljanja državne sile koja ozakonjuje zaštitu slabijih pojedinaca. Postalo je zabranjeno krasti i ubijati. Socijalna država je dobar primjer rastuće humanosti i ljubavi prema bližnjem koja dozvoljava čovjeku preživljavanje sa sve manjom upotrebom životinjskih instinkata kao što je nagon samoočuvanja.

Vječni stvaralački princip X2 djeluje zajedno sa principom gladi i zasićenja živih bića kako bi osigurao vječno obnavljanje njihovog doživljavanja života i manifestacije. Martinus obrađuje to vječno doživljavanje života u obliku promjenjivih kontrasta spiralnog ciklusa u vezi sa osnovnim zaključkom broj 10 u rješenju misterija života (VSS 3, 32.12, LB 3, 731).

Martinus nam kaže da «Nakon završetka ciklusa, tj. nakon prolaska kroz područja ili carstva tame i svjetlosti, biće ne ponavlja taj ciklus, već prelazi u novi ciklus koji nudi nove varijacije doživljavanja područja svjetlosti i tame. Prema tome, vječno doživljavanje života i manifestacija bića može se označiti kao spiralni ciklus. Njegovo vječno promjenjivo doživljavanja života i manifestacije u obliku prolaska kroz područja tame i svjetlosti u skladu sa njegovim stanjem gladi i zasićenja osigurava vječno obnavljanje njegove sposobnosti doživljavanja života i manifestacije. Bez kontrasta svjetlosti i tame i bez spiralnog ciklusa nema stvaranja svijesti, nema manifestacije ili doživljavanja života, i nema nikakvog vječnog života» (VSS 3, 32.12). 

5.8  Koliko je spiralnih ciklusa Martinus opisao?

Ciklus zemaljskog života ima četiri godišnja doba, počevši sa djetinjstvom, i nastavljajući sa mladošću, zrelim dobom, starošću i smrću. Taj ciklus je izgrađen od manjih godišnjih ciklusa, koji su izgrađeni od dnevnih ciklusa. Nakon svakog dnevnog ciklusa, godišnjeg ciklusa i ciklusa zemaljskog života, živo biće malo napreduje u još većem spiralnom ciklusu.

Ponovno doživljavanje spiralnih ciklusa je, poput ponovnog doživljavanja godišnjih doba, uvijek drugačije. Nikada se ne ponavljaju prethodna iskustva, tako da se život ne kreće u krug. Mi se neprestano nadograđujemo na iskustva iz svakog prethodnog ciklusa. Kada kotrljamo snježnu grudu, mi direktno možemo vidjeti taj rast u obliku rastuće spirale.

U svojem djelu, Martinus je opisao sedam različitih spiralnih ciklusa (vidi simbol broj 14 u VSS 1). Srednja od tih sedam spirala jest spirala organizama, gdje nalazimo biljke, životinje i ljude, koji sačinjavaju ono što nazivamo međukozmos. Ispod čovjekove spirale, tri spirale sačinjavaju mikrokozmos: spirala organa, spirala stanica i spirala materije sa molekulama i atomima. Iznad čovjekove spirale nalaze se tri spirale: spirala planeta, spirala sunčevih sustava i spirala galaktika. Ovi ciklusi se nastavljaju u beskonačnost, kako u mikrokozmosu tako i u makrokozmosu.

Kada je mikrobiće završilo sa fizičkim dijelom spirale materije, ono će, nakon boravka u duhovnim svjetovima, ponovno početi evoluirati u fizičkom svijetu, ali ovaj puta u višoj spirali kako bi ovaj puta ovladalo novim principom organizma, naime «principom stanice». Kada je biće stanice naučilo stanične funkcije do savršenstva, ono će napredovati do «principa organa» u sljedećem spiralnom ciklusu. Biće organa će u svojem sljedećem spiralnom ciklusu ovladati višim «principom organizama» koji predstavljaju biljni, životinjski i ljudski organizmi. Dakle, rezultat čovjekove prethodne evolucije ugrađen je u njegovom vlastitom tijelu u obliku organa, stanica, molekula, atoma, elektrona i tako dalje u beskonačnost mikrokozmosa.

U skladu sa time, budući izazovi čovječanstva nalaze se u makrokozmosu, gdje će čovjek u dalekoj budućnosti ovladati principom organizama koje predstavljaju planete, sunčevi sustavi, galaktike, jata galaktika i tako dalje u beskonačnost makrokozmosa. 

5.9  Kako može brojčani sustav simbolizirati spiralni ciklus?

Martinus koristi beskrajni brojčani sustav sa svim njegovim ciklusima i principima kao simbol čitave slike svijeta (LB 3, 1011-1051).

Brojanje počinje od 0, i prvi korak kroz 1,2,3,4 i 5 može se koristiti kao simbol za evoluciju i stjecanje iskustava živih bića. Evolucija se dalje nastavlja kroz 6,7,8 i 9, kada su mogućnosti doživljavanja u tom ciklusu iscrpljene. Rezultat ili zbroj stečenih iskustava tada se prenosi na jezgru talenata koju predstavlja broj 1 koji se prenosi u novi ciklus koji počinje sa 0, ali ta 0 se sada nalazi iza 1 koji je bio prenesen i koji predstavlja suštinu svih iskustava koja su stečena u prethodnom dovršenom ciklusu. Život se nastavlja sa 11,12,13,14 i 15. Biće nastavlja stjecati iskustva kroz 16,17,18 i 19, nakon čega više nema ništa novo za doživjeti u tom ciklusu. Zbroj iskustava stečenih u tom ciklusu ponovno se prenosi na broj koji se dodaje prethodnom prenositelju tako da novi ciklus ponovno počinje sa 0, ali ovaj puta nakon 2 da bi se dobio 20. Nakon deset takvih ciklusa u svijetu desetica dolazimo do 99 i u tom svijetu su iscrpljene mogućnosti doživljavanja života. Tada mora započeti novi princip organizama, ciklus stotica i on sada započinje sa 100. Ovaj princip se ponavlja u sve većim i većim ciklusima.

Martinus nam kaže da se vječna evolucija temelji na neprestanom prikupljanju iskustava iz svih različitih ciklusa života. Dakle, spiralni ciklus se temelji na ponavljajućem ciklusu zemaljskih života, koji se za uzvrat temelje na ponavljajućim godišnjim ciklusima, koji se temelje na ponavljajućim dnevnim ciklusima.

Zbroj prethodnih brojeva ili životnih ciklusa organski je usađen u organizam. Milijun (koji simbolizira makrobiće) izgrađen je od iskustava u ciklusu stotisućica. Sto tisuća je izgrađen od deset tisućica, koje su izgrađene od tisućica, koje su izgrađene od stotica, koje su izgrađene od desetica, itd. Desetinka je izgrađena od stotinki, koja je izgrađena od tisućinki, koja je izgrađena od deset tisućinki, i tako dalje u beskonačnost mikrokozmosa.

No, takvo zbrajanje se može i okrenuti: desetice (koje simboliziraju mikrobića) žive unutar stotica, koje žive unutar tisućica, koje žive unutar deset tisućica, koje žive unutar sto tisućica, koje žive unutar milijuna, bilijuna, trilijuna, kvadrilijuna i tako dalje u beskonačnost.

Čitavi živi svemir je u potpunosti i sve do beskonačnosti simboliziran brojčanim sustavom. Kao što se potpuni brojčani sustav sastoji od svih postojećih brojeva, isto tako se živi svemir sastoji od svih postojećih živih bića u mikrokozmosu, međukozmosu i makrokozmosu.

5.10  Može li Martinusova kozmologija pomiriti različita objašnjenja biologije i teologije?

Martinus nam kaže da su vječni stvaralački principi zakoni prirode koji tijekom čitave vječnosti osiguravaju evoluciju života. Obično se smatra religioznim govoriti o predodređenom cilju evolucije, ali Martinus ističe da je promjena u svakom spiralnom ciklusu između sebičnih i nesebičnih uvjeta potpuno podređena vječnim zakonima prirode. On također govori u prilog smislene evolucije koja se temelji na postojanju vječnih kozmičkih principa.

Martinus rješava sukob između biologije i teologije na temelju čvrste stvarnosti vječnog postojanja živog svemira i svakog pojedinog bića. Sve Martinusove analize imaju svoju polazišnu točku u vječnosti i beskonačnosti! Vidjet ćemo u sljedećim poglavljima da li, sa tom polazišnom točkom, Martinusove kozmičke analize mogu pomiriti suprotna objašnjenja biologije i teologije!

* * * *

Što je Martinusova kozmologija u suštini?

Znanost je pokazala da su sve promjene u fizičkoj materiji podređene zakonima. Martinus pokazuje da također postoje zakoni za um ili za mišljenje. Poznavanje tih univerzalnih mentalnih zakona omogućit će zemaljskom čovječanstvu da zagospodari svojim mentalitetom i da tijekom vremena stvori kraljevstvo ljubavi i mira na Zemlji.

* * * *

Martinus, Darwin i inteligentni dizajn

MARTINUSOVA  KOZMOLOGIJA  JE  VJEČNO  AKTUALNA. OVDJE   JE  ONA USPOSTAVILA  DIJALOG  SA  DARVINOVOM  TEORIJOM  EVOLUCIJE  I  INTELIGENTNIM  DIZAJNOM.

Darwin polazi od postupnu evoluciju na temelju prirodne selekcije; Inteligentni dizajn pokušava na čisto znanstveni način pokazati da iza čitavog stvaranja stoji vrhunska inteligencija.  Uz te dvije teorije, Ole Therkelsen, javni govornik i bivši predavač kemije i biologije, predstavlja treći model koji objašnjava nastanak složenih organizama u prirodi, podrijetlo života i njegov sastav, naime Martinusovu kozmologiju.

Danski duhovni istraživač Martinus (1890-1981) vidio je svemir kao sveobuhvatno živo biće u kojem svi mi živimo i doživljavamo život kroz vječnu evoluciju. Kontrasti kao što su svjetlost i tama, ugodna i neugodna iskustva, dobro i zlo, prijeko su potrebni za neprekidno obnavljanje svijesti.

Martinusovo učenje uglavnom je bilo zanemareno u raspravama o stvaranju tijekom proteklih godina. Ono nudi zanimljiv pogled i brojne perspektive koje potvrđuju i korigiraju pojedine aspekte i darvinizma i teorije inteligentnog dizajna. Martinus zagovara evoluciju koja se temelji na svijesti i iskustvima samih živih bića i daje uvid u buduću evoluciju čovječanstva prema savršenstvu.

Knjiga odgovara na brojna pitanja o MARTINUSU, DARWINU I  INTELIGENTNOM  DIZAJNU i obraća se svima koji su zainteresirani za evoluciju, bilo iz znanstvene, duhovne ili religiozne perspektive. Ona se također može čitati kao uvod u Martinusovu kozmologiju.

Ole Therkelsen (rođen 1948)

Ole Therkelsen, inženjer kemije i biolog, piše iz perspektive diplomiranog kemičara (Tehničko sveučilište Danske) i biologa (Sveučilište u Kopenhagenu) kao i na temelju svoje cjeloživotne posvećenosti Martinusovoj kozmologiji. Od 1980. održao je više od 2.000 predavanja o kozmologiji u petnaest zemalja na šest različitih jezika. Brojna njegova predavanja mogu se poslušati na oletherkelsen.dk

* * * * * * *

AMAZON – Ole Therkelsen

Profil autora

www.amazon.com/author/ole.therkelsen

https://authorcentral.amazon.de/gp/profile

www.amazon.com

www.amazon.de

www.amazon.co.uk

Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije

Objašnjenje naslovne strane

U skladu sa svojom vječnom slikom svijeta, Martinus (1890.–1981.) nacrtao je niz simbola u kojima koristi sedam boja vidljivog spektra kako bi opisao različite oblike energije u svemiru. Religiozno vjerovanje uglavnom se temelji na osjećajima, koje simbolizira žuta boja. Znanost se temelji na energiji inteligencije, koja je simbolizirana zelenom bojom, a Martinusova duhovna znanost temelji se na intuiciji, koja je simbolizirana plavom bojom.

Nakon stoljeća praznovjerja i vjerovanja, čovječanstvo je sada, zahvaljujući jasnoj svjetlosti inteligencije, stupilo u epohu znanosti i inteligencije. No sada se nalazimo na pragu nove epohe intuicije koja će se temeljiti na duhovnoj znanosti. Sve tri teme knjige simbolizirane su tim trima bojama: žutom, zelenom i plavom.

Znanost se temelji na inteligenciji ili procesu razmišljanja odozdo, dok se duhovna znanost temelji na intuiciji ili procesu razmišljanja odozgo, kako to izlaže Martinus.

Čovjek čiji su zreli osjećaji (žuta boja) i razvijena inteligencija (zelena boja) u ravnoteži počinje dobivati pristup intuiciji (plava boja).

Trokut u Martinusovu jeziku simbola predstavlja vječno živo biće.

Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn

Sadržaj

1. DIO

SVEMIR I SLIKA SVIJETA

1. Poglavlje Martinus i slika svijeta
2. Poglavlje Prirodna i duhovna znanost
3. Poglavlje Trojna struktura svemira
4. Poglavlje Svemir i živa bića
5. Poglavlje Principi kozmičkog stvaranja

2. DIO

EVOLUCIJA I SVJESNO STVARANJE

6. Poglavlje Darvinizam i inteligentni dizajn
7. Poglavlje Fizički svijet – drvo znanja
8. Poglavlje Informacija – kaos ili kozmos
9. Poglavlje Evolucija kao izraz misli i svijesti
10. Poglavlje Svijest kao proizvod slučaja
11. Poglavlje Entropija i prikupljanje informacija
12. Poglavlje Pamćenje i kartoteka života
13. Poglavlje Vječno prikupljanje informacija
14. Poglavlje Život unutar života, unutar života, unutar života …
15. Poglavlje Organi koji su počeli kao strojevi
16. Poglavlje Zamjena organizama
17. Poglavlje Naslijeđe i okruženje. Jezgre talenata i ponavljanje
18. Poglavlje Dizajn u evoluciji
19. Poglavlje Dizajn u biokemiji
20. Poglavlje Životni poriv i čežnja u evoluciji
21. Poglavlje Unutarnji i vanjski faktori u evoluciji

3. DIO

DEFEKTIVNI GENI BOLEST I ZDRAVLJE

22. Poglavlje Bolesti uzrokovane genetičkim faktorima
23. Poglavlje Vegetarijanstvo, zdravlje i sudbina
24. Poglavlje Misli, zdravlje i bolesti
25. Poglavlje Cilj evolucije

Martinus i njegovo životno djelo 

Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije

© Ole Therkelsen 2007

Ilustracije © Martinus Institut

SCIENTIA INTUITIVA – Izdavač

www.scientia-intuitiva.dk

Knjige

MARTINUS INSTITUT

www.martinus.dk

www.shop.martinus.dk

www.amazon.com/author/martinus

Vječna slika svijeta

Martinus (1890-1981) opisao je u svojim knjigama – koje su sve zajedno poznate kao ”Treći zavjet” – logičnu, sveobuhvatnu sliku svijeta koja pokazuje da sva živa bića predstavljaju dio živog svemira i neprestano se razvijaju prema sve višim oblicima života. Veliki prevrati i krize našeg vremena ukazuju na propast svjetske kulture i na rođenje novog, humanog svjetskog društva.

Duhovna znanost U svojim analizama Martinus pokazuje kako se naša svijest, psiha i moral razvijaju putem reinkarnacije i karme u skladu s prirodnim zakonima, koji tijekom vremena dovode do toga da sva iskustva, kako ugodna tako i neugodna budu pojedincu od koristi. Sva Martinusova djela predstavljaju kozmologiju ili duhovnu znanost koja može čitatelju pružiti optimističan pogled na život i potaknuti ga na toleranciju i ljubav prema bližnjem.

Izvorni danski naslov:

Martinus, Darwin og intelligent design – En ny evolutionsteori

Prvo izdanje, prvi tisak 2007. Ole Therkelsen

Sva prava zadržana

© Martinus Institut

www.martinus.dk

oletherkelsen.dk

S danskoga na engleski preveo: Richard Michell

S engleskoga na hrvatski preveo: Davorin Gruden

Uz najbolje želje,

Ole Therkelsen

OLE THERKELSEN  BLOG

oletherkelsen.dk

www.facebook.com/Martinus.Esperanto.Ole.Therkelsen

www.facebook.com/Martinus.English.Ole.Therkelsen

YOUTUBE KANAL OLEA THERKELSENA

https://www.youtube.com/channel/UCXid-LNLoeml_bcqt67E2aw