Stranica

17. Poglavlje. Naslijeđe i okruženje. Jezgre talenata i ponavljanje

17. Poglavlje
Naslijeđe i okruženje. Jezgre talenata i ponavljanje

Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije

Ole Therkelsen

17.1 Da li je čovjek rezultat nasljeđivanja ili okruženja?

Već se dugo vodi rasprava o tome da li je čovjek rezultat nasljeđivanja ili okruženja. Možemo pretpostaviti da teorija inteligentnog dizajna pridaje veću važnost nasljeđivanju jer ona inzistira na inteligentnom uzroku nepromjenjive strukture genetskog materijala.

U materijalističkoj biologiji mišljenja su podijeljena. Dok selekcionisti pridaju veću važnost nasljeđivanju, njihovi sociobiološki kolege uvjereni su u veću važnost okruženja.

U Martinusovoj kozmologiji i nasljeđivanje i okruženje smatraju se rezultatom vječne prošlosti same jedinke – što je u potpunom skladu sa zakonom uzroka i posljedica.

Martinus u dobi od 11 godina, 1901., u školi kod željezničke postaje u Sindalu. Dom iz djetinjstva: Moskilvad.
Najstarija sačuvana fotografija Martinusa. Martinus Erindringer, str. 21. Martinusov institut.

17.2 Kako mi možemo imati koristi od iskustava iz prethodnih života ako ih se ne sjećamo?

Duhovna znanost nam kaže da mi možemo imati koristi od naših iskustava iz prethodnih života zahvaljujući postojanju dva principa, naime principu jezgara talenata i principu ponavljanja. Prvi omogućuje da se znanje i vještine stečeni u prošlosti prenose iz jednog u drugi život kao urođeni talenti i instinkti. Zahvaljujući principu ponavljanja, aktivira se ta informacija koja je ležala uspavana u jezgrama talenata, što počinje na stupnju fetusa i nastavlja se tijekom djetinjstva i mladosti. Tijekom tog brzog prolaska i ponovnog doživljavanja ranijih stupnjeva evolucije, znanje i vještine koji su bili stečeni u prošlosti ulaze u dnevnu svijest sadašnjeg života. Jezgre talenata, koje predstavljaju stare podatke i programe, unose se u novi organizam (analogno unošenju podataka u novo računalo) prilikom ponavljanja ranijih stupnjeva evolucije.

Pedagozi i drugi stručnjaci primjećuju brojne sličnosti između ranih stupnjeva evolucije ljudi i majmuna, čime potvrđuju ponavljanje ranih stupnjeva evolucije u djetinjstvu i mladosti. Vrlo je velika vjerojatnost da će Martinusove analize o jezgrama talenata i principu ponavljanja biti sve češće potvrđivane u svjetlu budućih istraživanja (LB2 424-427, LB4 1203-1217, LB5 1878-1879, LB7 2599-2601).

17.3 Da li nešto u biologiji ukazuje na ponavljanje prethodnih stupnjeva evolucije?

Biologija barata sa dva ključna pojma, naime ontogenezom i filogenezom: prvi se odnosi na razvoj jedinke od oplođenog jajašca do doba zrelosti, dok drugi opisuje milijune godina evolucije vrsta od primitivnih jednostaničnih organizama do današnjih specijaliziranih vrsta organizama. Ukratko, ontogeneza upućuje na razvoj jedinke dok filogeneza upućuje na evoluciju vrsta.

Komparativna anatomija ne samo da uspoređuje vrste, već također uspoređuje ontogenezu s filogenezom, tj. razvoj jedinke od jajašca do zrelosti odražava milijune godina evolucije vrsta. Interesantno je to da postoji velika sličnost između razvoja jedinke od jajašca do zrelosti i evolucije vrsta od jednostaničnih organizamaa ka sve složenijim oblicima. Ta činjenica potvrđuje ispravnost Martinusovog principa ponavljanja prilikom kojeg jedinka ponavlja svoju prapovijest u ponovnom doživljavanju evolucijskih stupnjeva ranijih epoha od stanja fetusa do zrelog doba. Bez prizivanja sjećanja, raniji stupnjevi evolucije mogu se prizvati u dnevnu svijest sadašnjeg života zahvaljujući principu ponavljanja.

Na određenom stupnju razvoja, ljudski fetus ima rudimentarne škrge koje upućuju na riblji stupanj razvoja koji je prethodio ljudskoj evoluciji. Martinus posvećuje samo nekoliko rečenica ljudskom ponavljanju na tom stupnju: «Tokom razvoja embrija ponavlja se neka vrsta ribolikog stupnja, no svako od tih ponavljanja prethodnih stupnjeva traje vrlo kratko prije nego što ustupi mjesto još višem prethodnom stupnju i tako dalje sve dok biće ne dođe do stupnja na kojem može manifestirati svoj normalni sadašnji stupanj razvoja» (LB2 424). Malo kasnije on piše da to ponavljanje nije doslovno, već samo u principu: «’Škrge’ ili ‘riboliko’ postojanje koje biće ponavlja kasnije u svojem stanju embrija nije poput riba ili škrga koje se mogu naći u rijekama ili oceanima izvan majčine utrobe ili maternice» (LB2 427).

Ljudski fetus star dvanaest tjedana također ima rudimentarni rep poput drugih sisavaca. Zečji, konjski, majmunski i ljudski embrio međusobno su vrlo slični na svojim ranim stupnjevima prilikom prolaženja kroz zajedničku prošlost kralježnjaka na primitivnim stupnjevima evolucije.

Čak i prije nego što se embrio počne razvijati, sve znanje i sposobnosti iz prošlosti dostupni su u jezgrama talenata poput zamrznutih ili latentnih informacija koje se postupno aktiviraju ponavljanjem. Dakle, prilikom razvoja fetusa i djetinjstva, ponavljaju se primitivni stupnjevi vrsta i na taj način aktiviraju i prenose u dnevnu svijest sadašnjeg života. Nakon velikog broja ponavljanja, proces postaje instinktivan tako da se razvoj fetusa odvija automatski i nesvjesno. Što se nešto više ponavlja, to je sljedeće ponavljanje brže, tako da se stupnjevi razvoja iz daleke prošlosti ponavljaju vrlo brzo.

17.4 Što je kozmička ontogeneza?

Kao što smo već rekli, ontogeneza opisuje razvoj jedinke od oplođenog jajašca do odraslog doba, dok se filogeneza bavi evolucijom vrsta.

Kozmičke analize nam govore da svako živo biće ima vječnu individualnost ili suštinu. Ono je, prema tome, igralo ulogu tokom čitave evolucije vrsta kroz fizički dio evolucijske spirale od mineralnog, biljnog i životinjskog carstva sve do stupnja kozmičke zrelosti – savršenog i sveljubećeg čovjeka. U odnosu na Darwinovu teoriju koja se temelji na slučaju, Martinus opisuje evoluciju kojom upravljaju zakonitosti koje osiguravaju neumoljivi napredak ka tom savršenom i sveljubećem stupnju – ka dovršenom čovjeku poput Boga i njemu nalik. Ovaj stupanj je cilj čitave evolucije kroz biljno i životinjsko carstvo i zbog toga se mora smatrati zrelim dobom kozmičke ontogeneze. Biljke se mogu smatrati embrionalnim stupnjem, a životinje stupnjem djetinjstva. U procesu kozmičke ontogeneze sadašnji stupanj evolucije zemaljskog čovjeka može se smatrati stupnjem puberteta ili mladosti.

Zahvaljujući vječnom dijelu njegove svijesti, svaki čovjek je osobno igrao ulogu u čitavoj evoluciji vrsta, naime u filogenezi. Darwinova evolucija u potpunosti odražava kozmičku ontogenezu!

17.5 Da li je evolucija određena kulturnim faktorima?

Biološku evoluciju nadopunjava kulturna evolucija, koja se odnosi na zbroj našeg socijalnog nasljedstva. Među biolozima postoje dvije škole misli: prva objašnjava ljudsko stanje na temelju genetskog determinizma, dok druga dodjeljuje tu ulogu socijalnom determinizmu. Materijalistička biologija je ukorijenjena u genetskom determinizmu.

Sociobiologija se temelji na socijalnom determinizmu. Sociobiolozi vide ljude kao bića koja djeluju s namjerom, koja se mogu objasniti konceptima uzetim iz sociokulturne dimenzije. Oni vjeruju da genetika igra sporednu ulogu u ljudskom razvoju, a da su presudni faktori kultura i socijalno okruženje. Gledano iz kozmičke perspektive, obje strane su u pravu prilikom naglašavanja određenih aspekata, jer se tu ne radi o «ili jedno ili drugo», već prije o «i jedno i drugo».

Kultura nije samostalna ili izolirana pojava. Kulturna razina pojedinca ovisi o njegovom kulturnom i evolucijskom stupnju, koji zauzvrat ovisi o sveukupnom zbroju iskustava i talenata iz njegove vječne prošlosti. Prema tome, gledano iz kozmičke perspektive, okruženje ili socijalno naslijeđe ugrađeno je u organske sposobnosti, sklonosti i talente pojedinca. Kultura nije faktor koji samostalno odlučuje o evoluciji, već je prije izraz prethodnih iskustava, znanja i vještina koje je pojedinac sakupio tokom svoje vječne prošlosti.

Krajnje pojednostavljeno možemo reći da genetsko naslijeđe odgovara principu jezgara talenata, dok okruženje odgovara principu ponavljanja. I genetski i socijalni determinizam su rezultat sveukupnog zbroja iskustava koja su bila stečena tijekom čovjekove vječne prošlosti.

17.6 Kako Martinus vidi prirodu i odgoj?

Obično se kaže da naša priroda dolazi od gena naših predaka. No, ako pogledamo malo dublje, vidimo da su vlastite duhovne jezgre talenata pojedinca odgovorne za odabiranje njihovih fizičkih kopija u genima njegovih roditelja.

Kada govorimo o odgoju, kozmičke analize pokazuju da nije nimalo slučajno u kakvom se okruženju rađamo. Ne ulazeći u pojedinosti, možemo samo reći da zakonom upravljani odnosi osiguravaju u kakvom ćemo okruženju živjeti. Ti zakoni su pouzdani poput električnih i magnetskih zakona privlačenja i odbijanja o kojima učimo u fizici. To je povezano s činjenicom da su mentalne strukture bića elektromagnetske prirode. Dakle, nije nimalo slučajno u kojoj smo se obitelji i gradu, u kojoj državi i na kojem kontinentu rodili. Pojedinac se rađa upravo u okruženju koje mu omogućava ponovno doživljavanje njegovih prethodnih evolucijskih stupnjeva tijekom djetinjstva i mladosti kako bi on postao svjestan tih stupnjeva u ovom životu, a da ih se nije kadar sjetiti. Prema tome, gledano iz kozmičke perspektive, okruženje je također neka vrsta nasljedstva, jer pojedinac obnavlja svoje znanje i vještine iz prethodnih evolucijskih stupnjeva tokom perioda ponavljanja. Njegova vječna prošlost je najdublji uzrok kako njegovog nasljeđivanja tako i njegovog okruženja.

Moj osobni dojam o trenutnim istraživanjima je da je priroda u prednosti nad odgojem. To je stoga što najnovija istraživanja često otkrivaju da karakteristike za koje se prije mislilo da pripadaju okruženju zapravo prenose genima. Znanstvenici otkrivaju sve više i više gena koji određuju ne samo inteligenciju, već i neke druge mentalne karakteristike. Izgleda da uloga nasljeđivanja postaje sve jasnija, što samo potvrđuje kozmičko gledište da se mi rađamo sa naslijeđem naše vlastite prošlosti.

Ponavljanje i urođeni talenti su dva principa koji osiguravaju postupni razvoj u fizičkoj zoni vječne evolucije, gdje se tijelo, kao fizički instrument za doživljavanje i djelovanje, mora u određenim intervalima zamijeniti novim – poput svakog drugog istrošenog instrumenta.

Gledano iz kozmičke perspektive, nasljeđivanje i okruženje predstavljaju jedan jedini faktor koji omogućava da se ranije stečene karakteristike bića prenesu u dnevnu svijest njegovog sadašnjeg života.

17.7 Kako duhovna evolucija može imati utjecaja na genetskoj razini?

Poput svake evolucije i evolucija ljudske rase slijedi određene prirodne zakone. Duhovni razvoj slijedi svoj vlastiti ritam i mora se pobrinuti da se njegovi fizički instrumenti unapređuju u pravilnim intervalima. To se odvija pomoću duhovne selekcije genetskih promjena koje su proizvele mutacije, nesavršene kopije, izbacivanja ili preobrazbe koji se događaju prilikom prijenosa većih ili manjih dijelova DNK. Genetska poboljšanja se odabiru i zadržavaju u genetskom materijalu vrste jer ona odgovaraju naprednijem mentalnom stupnju koji je već prije bio postignut. Mentalna evolucija prethodi svojoj fizičkoj kopiji. Duh je umjetnik koji radi s talentima, a genetski materijal je proizlazeće umjetničko djelo.

Također mora biti moguće tokom evolucije odbaciti nekorisni genetski materijal. To se događa tako da lošiji geni izumiru i nestaju iz genetskog materijala. Gledano iz kozmičke perspektive, geni nestaju zato što su postali nekorisni i jer ih svijest više ne podržava. Tijekom duhovne selekcije, podržani i očuvani su oni geni u genetskom materijalu koji odgovaraju jezgrama talenata u nadsvijesti. Dakle, prirodna selekcija nije uzrok evolucije, već samo instrument ili posljedica procesa vječnog života.

17.8 Kako mogu iskustva koja doprinose preživljavanju biti prenesena na gene?

Darwin tvrdi da u slučajnim varijacijama prirodne selekcije samo najjači preživljavaju. Gledano iz kozmičke perspektive, preživljavaju najbolje prilagođeni geni jer, s obzirom da se iskustva neprestano sakupljaju, oni odgovaraju genima koji su najbolje prilagođeni preživljavanju. Neprestano sakupljanje iskustava stvara sposobnosti i talente koji pružaju bolje mogućnosti preživljavanja, i njihova suština je pohranjena u jezgrama talenata koje podržavaju stvaranje i preživljavanje odgovarajućih gena. Jedinka koja je iskusnija i bolja u preživljavanju odabire one gene koji potiču dobru sposobnost preživljavanja kroz zakon privlačenja i odbijanja. Ti geni tada mogu biti podržani i preneseni dalje u evoluciji vrsta. Sveukupna iskustva pohranjena u nadsvijesti «Jastva» u obliku jezgara talenata, predstavljaju dakle silu koja kontrolira selekciju onih gena koji će preživjeti tokom evolucije. Gledano iz najdublje perspektive, bolje šanse za preživljavanje nisu stvar slučajnih mutacija, već stvaranja iskustava koja su stvorila bolji talenat za preživljavanje.

Čak i ako duhovna selekcija gena osigurava bolje preživljavanje, njen vanjski fizički izraz nije u sukobu sa biološkim opažanjem prirodne selekcije. Međutim, biolozi sa materijalističkim stavom ostat će nesvjesni toga da se preživljavanje najjačih zasniva na stvaranju iskustava i na vječno postojećoj duhovnoj želji za životom.

Gledano iz kozmičke perspektive, stvaranje iskustava je osnova evolucije, dok su mutacije i preživljavanje najjačih nužni uvjeti tjelesne evolucije. Međutim, ti mehanizmi sami po sebi nisu dovoljni za osiguravanje višeg razvoja. Živo biće sa svojim nizom sposobnosti mora biti sposobno odabrati i podržati odgovarajuća genetska poboljšanja koja su neophodna za takav viši razvoj.

17.9 Da li se nešto gubi kada izumre neka vrsta?

Kada neka vrsta izumre, njeno genetsko naslijeđe odlazi sa Zemlje. Međutim, gledano sa duhovne strane vrsta zadržava svoj evolucijski stupanj zahvaljujući jezgrama talenata u vječnoj nadsvijesti. Gledano iz kozmičke perspektive, niti jedna vrsta ne može biti uništena. Međutim, ukoliko ona izumre, ona se može preseliti na neki drugi planet gdje su povoljniji uvjeti za nastavak njene evolucije, nakon kratkog boravka u duhovnom svijetu. Isto kao što postoje milijarde ljudi na različitim stupnjevima evolucije, Martinus nam kaže da se u svemiru također nalaze milijarde planetarnih bića na različitim stupnjevima evolucije.

Biljke, životinje i ljudi mogu se smatrati mikrobićima u organizmu planeta Zemlje. Tokom evolucije njene svijesti, Zemlja privlači nove vrste i istovremeno odbija druge tako da im život postaje toliko težak da na kraju izumiru. S obzirom da ljudi predstavljaju stanice mozga Zemlje, evolucija prema savršenstvu znači da će izumrijeti one životinje koje su opasne i otrovne za čovjeka, jer one više nisu u skladu sa sviješću Zemlje, što je ključni faktor koji određuje koja bića mogu živjeti na Zemlji (vidi «Intelektualizirano kršćanstvo 91, LB1 247, VSS3 27.1).

Martinus piše

Martinus piše: «Broj živih bića na Zemlji na čiju brojnost čovjek može utjecati potpuno je neznatan u odnosu na glavni regulirajući faktor, a to je duhovna atmosfera Zemlje. Kozmičke analize pokazuju da je to primarni uzrok zemljine sposobnosti privlačenja i odbijanja, i to je osnova zemljinih astronomskih odnosa, a time i njene klime. Duhovna atmosfera u skladu sa time određuje sve uslove prehrane i mogućnosti postojanja, a time i broj živih bića na planetu» (Knjiga broj 5, 7 poglavlje).

Kada neka životinjska vrsta dođe na Zemlju, raste do svoje kulminacije i nakon toga izumre, to je zato jer je ona predstavljala najbolje stanice ili suradnike u fizičkoj i mentalnoj evoluciji Zemlje u točno određenoj fazi razvoja Zemlje. Razvoj i nestanak dinosaura je dakle povezan sa silama svijesti bića Zemlje. Martinus opisuje odnos između makrobića i njegovih mikrobića na raznim mjestima, uključujući poglavlja 75-77 knjige Sahranjivanje. Planet Zemlja je također mikrobiće koje postoji unutar živih makrobića kao što su naš sunčev sustav i galaktika Mliječni put. Prema tome, upotrebljavajući kozmičke termine, svijest Zemlje, a ne slučajni događaji, odlučuje o tome koje su biljke i životinje živjele na Zemlji u prošlosti, koje ovdje sada žive i koje će ovdje živjeti u budućnosti. Martinus je objasnio svoj simbol kozmičkih puteva evolucije u LB1 278-288 i u 29. poglavlju VSS3.

– – – – – – –

Što je Martinusova kozmologija u suštini?

Znanost je pokazala da su sve promjene u fizičkoj materiji podređene zakonima. Martinus pokazuje da također postoje zakoni za um ili za mišljenje. Poznavanje tih univerzalnih mentalnih zakona omogućit će zemaljskom čovječanstvu da zagospodari svojim mentalitetom i da tijekom vremena stvori kraljevstvo ljubavi i mira na Zemlji.

* * * *

MARTINUSOVA  KOZMOLOGIJA

MARTINUSOVA  KOZMOLOGIJA  JE  VJEČNO  AKTUALNA. OVDJE   JE  ONA USPOSTAVILA  DIJALOG  SA  DARVINOVOM  TEORIJOM  EVOLUCIJE  I  INTELIGENTNIM  DIZAJNOM.

Darwin polazi od postupnu evoluciju na temelju prirodne selekcije; Inteligentni dizajn pokušava na čisto znanstveni način pokazati da iza čitavog stvaranja stoji vrhunska inteligencija.  Uz te dvije teorije, Ole Therkelsen, javni govornik i bivši predavač kemije i biologije, predstavlja treći model koji objašnjava nastanak složenih organizama u prirodi, podrijetlo života i njegov sastav, naime Martinusovu kozmologiju.

Danski duhovni istraživač Martinus (1890-1981) vidio je svemir kao sveobuhvatno živo biće u kojem svi mi živimo i doživljavamo život kroz vječnu evoluciju. Kontrasti kao što su svjetlost i tama, ugodna i neugodna iskustva, dobro i zlo, prijeko su potrebni za neprekidno obnavljanje svijesti.

Martinusovo učenje uglavnom je bilo zanemareno u raspravama o stvaranju tijekom proteklih godina. Ono nudi zanimljiv pogled i brojne perspektive koje potvrđuju i korigiraju pojedine aspekte i darvinizma i teorije inteligentnog dizajna. Martinus zagovara evoluciju koja se temelji na svijesti i iskustvima samih živih bića i daje uvid u buduću evoluciju čovječanstva prema savršenstvu.

Knjiga odgovara na brojna pitanja o MARTINUSU, DARWINU I  INTELIGENTNOM  DIZAJNU i obraća se svima koji su zainteresirani za evoluciju, bilo iz znanstvene, duhovne ili religiozne perspektive. Ona se također može čitati kao uvod u Martinusovu kozmologiju.

Ole Therkelsen (rođen 1948)

Jedanaestogodišnji Ole i šezdesetdevetogodišnji Martinus u Martinusovu centru u Klintu 1959. godine, DK-4500 Nykøbing Sjælland, Danska. Fotografirala Herdis Therkelsen.

Ole Therkelsen, inženjer kemije i biolog, piše iz perspektive diplomiranog kemičara (Tehničko sveučilište Danske) i biologa (Sveučilište u Kopenhagenu) kao i na temelju svoje cjeloživotne posvećenosti Martinusovoj kozmologiji. Od 1980. održao je više od 2.000 predavanja o kozmologiji u petnaest zemalja na šest različitih jezika. Brojna njegova predavanja mogu se poslušati na oletherkelsen.dk

* * * * * * *

AMAZON – Ole Therkelsen

Profil autora

www.amazon.com/author/ole.therkelsen

https://authorcentral.amazon.de/gp/profile

www.amazon.com

www.amazon.de

www.amazon.co.uk

Martinus, Darwin and Intelligent Design. A new Theory of Evolution. Ole Therkelsen writes on the basis of Martinus Cosmology
Martinus, Darwin i inteligentni dizajn — nova teorija evolucije, Ole Therkelsen, Danska. Martinusova kozmologija i duhovna znanost.

Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije

Objašnjenje naslovne strane

U skladu sa svojom vječnom slikom svijeta, Martinus (1890.–1981.) nacrtao je niz simbola u kojima koristi sedam boja vidljivog spektra kako bi opisao različite oblike energije u svemiru. Religiozno vjerovanje uglavnom se temelji na osjećajima, koje simbolizira žuta boja. Znanost se temelji na energiji inteligencije, koja je simbolizirana zelenom bojom, a Martinusova duhovna znanost temelji se na intuiciji, koja je simbolizirana plavom bojom.

Nakon stoljeća praznovjerja i vjerovanja, čovječanstvo je sada, zahvaljujući jasnoj svjetlosti inteligencije, stupilo u epohu znanosti i inteligencije. No sada se nalazimo na pragu nove epohe intuicije koja će se temeljiti na duhovnoj znanosti. Sve tri teme knjige simbolizirane su tim trima bojama: žutom, zelenom i plavom.

Znanost se temelji na inteligenciji ili procesu razmišljanja odozdo, dok se duhovna znanost temelji na intuiciji ili procesu razmišljanja odozgo, kako to izlaže Martinus.

Čovjek čiji su zreli osjećaji (žuta boja) i razvijena inteligencija (zelena boja) u ravnoteži počinje dobivati pristup intuiciji (plava boja).

Trokut u Martinusovu jeziku simbola predstavlja vječno živo biće.

Objašnjenje naslovne strane U skladu sa svojom vječnom slikom svijeta, Martinus (1890.–1981.) nacrtao je niz simbola u kojima koristi sedam boja vidljivog spektra kako bi opisao različite oblike energije u svemiru. Religiozno vjerovanje uglavnom se temelji na osjećajima, koje simbolizira žuta boja. Znanost se temelji na energiji inteligencije, koja je simbolizirana zelenom bojom, a Martinusova duhovna znanost temelji se na intuiciji, koja je simbolizirana plavom bojom. Nakon stoljeća praznovjerja i vjerovanja, čovječanstvo je sada, zahvaljujući jasnoj svjetlosti inteligencije, stupilo u epohu znanosti i inteligencije. No sada se nalazimo na pragu nove epohe intuicije koja će se temeljiti na duhovnoj znanosti. Sve tri teme knjige simbolizirane su tim trima bojama: žutom, zelenom i plavom. Znanost se temelji na inteligenciji ili procesu razmišljanja odozdo, dok se duhovna znanost temelji na intuiciji ili procesu razmišljanja odozgo, kako to izlaže Martinus. Čovjek čiji su zreli osjećaji (žuta boja) i razvijena inteligencija (zelena boja) u ravnoteži počinje dobivati pristup intuiciji (plava boja). Trokut u Martinusovu jeziku simbola predstavlja vječno živo biće. www.martinus.dk
Ole Therkelsen: Darwin polazi od postupnu evoluciju na temelju prirodne selekcije; Inteligentni dizajn pokušava na čisto znanstveni način pokazati da iza čitavog stvaranja stoji vrhunska inteligencija. Uz te dvije teorije, Ole Therkelsen, javni govornik i bivši predavač kemije i biologije, predstavlja treći model koji objašnjava nastanak složenih organizama u prirodi, podrijetlo života i njegov sastav, naime Martinusovu kozmologiju.
Danski duhovni istraživač Martinus (1890-1981) vidio je svemir kao sveobuhvatno živo biće u kojem svi mi živimo i doživljavamo život kroz vječnu evoluciju. Kontrasti kao što su svjetlost i tama, ugodna i neugodna iskustva, dobro i zlo, prijeko su potrebni za neprekidno obnavljanje svijesti. Hrvatski.

Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn

Sadržaj

1. DIO

SVEMIR I SLIKA SVIJETA

  1. Poglavlje Martinus i slika svijeta
  2. Poglavlje Prirodna i duhovna znanost
  3. Poglavlje Trojna struktura svemira
  4. Poglavlje Svemir i živa bića
  5. Poglavlje Principi kozmičkog stvaranja

2. DIO

EVOLUCIJA I SVJESNO STVARANJE

  1. Poglavlje Darvinizam i inteligentni dizajn
  2. Poglavlje Fizički svijet – drvo znanja
  3. Poglavlje Informacija – kaos ili kozmos
  4. Poglavlje Evolucija kao izraz misli i svijesti
  5. Poglavlje Svijest kao proizvod slučaja
  6. Poglavlje Entropija i prikupljanje informacija
  7. Poglavlje Pamćenje i kartoteka života
  8. Poglavlje Vječno prikupljanje informacija
  9. Poglavlje Život unutar života, unutar života, unutar života …
  10. Poglavlje Organi koji su počeli kao strojevi
  11. Poglavlje Zamjena organizama
  12. Poglavlje Naslijeđe i okruženje. Jezgre talenata i ponavljanje
  13. Poglavlje Dizajn u evoluciji
  14. Poglavlje Dizajn u biokemiji
  15. Poglavlje Životni poriv i čežnja u evoluciji
  16. Poglavlje Unutarnji i vanjski faktori u evoluciji

3. DIO

DEFEKTIVNI GENI BOLEST I ZDRAVLJE

  1. Poglavlje Bolesti uzrokovane genetičkim faktorima
  2. Poglavlje Vegetarijanstvo, zdravlje i sudbina
  3. Poglavlje Misli, zdravlje i bolesti
  4. Poglavlje Cilj evolucije

Martinus i njegovo životno djelo 

Martinus, Darwin i Inteligentni dizajn – Nova teorija evolucije

© Ole Therkelsen 2007

Ilustracije © Martinus Institut

SCIENTIA INTUITIVA – Izdavač

www.scientia-intuitiva.dk

Knjige

Martinus-Instituto, Kopenhago, Danio, Esperanto Sekcio Ole Therkelsen. www.martinus.dk
Martinusov institut, Mariendalsvej 94–96, DK-2000 Frederiksberg, Kopenhagen, Danska. www.martinus.dk

MARTINUS INSTITUT

www.martinus.dk

www.shop.martinus.dk

www.amazon.com/author/martinus

Den filosofiske Martinus i 1934. Martinus Institut. oletherkelsen.dk
Martinus u dobi od 44 godine, fotografirao Louis Hertz u Lyngbyju 1934. Martinusov institut. Fotografija je na naslovnici knjige ”Martinus Erindringer”.

Vječna slika svijeta

Martinus (1890-1981) opisao je u svojim knjigama – koje su sve zajedno poznate kao ”Treći zavjet” – logičnu, sveobuhvatnu sliku svijeta koja pokazuje da sva živa bića predstavljaju dio živog svemira i neprestano se razvijaju prema sve višim oblicima života. Veliki prevrati i krize našeg vremena ukazuju na propast svjetske kulture i na rođenje novog, humanog svjetskog društva.

Duhovna znanost

U svojim analizama Martinus pokazuje kako se naša svijest, psiha i moral razvijaju putem reinkarnacije i karme u skladu s prirodnim zakonima, koji tijekom vremena dovode do toga da sva iskustva, kako ugodna tako i neugodna budu pojedincu od koristi. Sva Martinusova djela predstavljaju kozmologiju ili duhovnu znanost koja može čitatelju pružiti optimističan pogled na život i potaknuti ga na toleranciju i ljubav prema bližnjem.

Ilustracija: 17. Poglavlje. Naslijeđe i okruženje. Jezgre talenata i ponavljanje
”Martinus, Darwin i inteligentni dizajn – nova teorija evolucije”, Ole Therkelsen.

Izvorni danski naslov:

Martinus, Darwin og intelligent design – En ny evolutionsteori

Prvo izdanje, prvi tisak 2007. Ole Therkelsen

Sva prava zadržana

© Martinus Institut

www.martinus.dk

oletherkelsen.dk

S danskoga na engleski preveo: Richard Michell

S engleskoga na hrvatski preveo: Davorin Gruden

Uz najbolje želje,

Ole Therkelsen

Verfasser zum Buch "Martinus und die neue Weltmoral"
Ole Therkelsen, rođen 1948., inženjer kemije i biolog, piše na temelju svojega cjeloživotnog bavljenja Martinusovom kozmologijom. Održao je više od 2.000 predavanja o kozmologiji u petnaest zemalja na šest jezika. Mnoga se mogu poslušati na oletherkelsen.dk.

OLE THERKELSEN  BLOG

oletherkelsen.dk

www.facebook.com/Martinus.Esperanto.Ole.Therkelsen

www.facebook.com/Martinus.English.Ole.Therkelsen

YOUTUBE KANAL OLEA THERKELSENA

https://www.youtube.com/channel/UCXid-LNLoeml_bcqt67E2aw